Često možemo čuti mišljenje, od strane laika ili medicinske struke, kako netko ne smije kod kiropraktičara. Pitanje se postavlja da li je to radi predostrožnosti ili radi neznanja, da li je to licemjerje ili ljubomora. O tome ćemo raspraviti u članicima koji će biti objavljeni u budućnosti.
Prvo i osnovno jako je malo ljudi upoznato sa onime što kiropraktičar radi i na koji način to radi. Jako mali broj ljudi, uključujući medicinske stručnjake, zna da je doktor kiropraktike visoko obrazovan stručnjak koji je dostatno educiran da zna i mora procijeniti kada se smije radiiti, kada se nesmije raditi i kad je pacijenta potrebno uputiti dalje na drugačiji oblik liječenja.
Vrlo malo broj ljudi zna da doktori kiropraktike barataju cijelom paletom tehnika. Od klasičnih manipulativnih, do nemanipulativnih pa čak i do tehnika koje se koriste instrumentacijom.
Svaka se tehnika adekvatno prilagođava pacijentu, godinama, spolu i slučaju. Dakle, neće se isto tretirati osteoporotičnu ili stariju osobu i profesionalnog sportaša. Jednako tako, dijete neće biti tretirano na isti način kao odrasla osoba, niti sportaš kao trudnica.
Svi mi imamo kralježnicu i svi bi mi trebali imati svog kiropraktičara. Jednom kada je zdravlje kralježnice narušeno, narušeno je i zdravlje.
Postoje određene kontraindikacije kada se ne smije aktivno raditi na pacijentu ali se svakako može raditi sa konzervativnijim tehnikama koje su ujedno efikasne kao i klasični zahvati.